Ovo je Pavo Šljivić, HDZ-ovac i otac Marka koji je u nesreći usmrtio tri mlade osobe

U teškoj saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u ranim jutarnjim satima 31.5. kod mjesta Ševaš Njive, između Počitelja i Žitomislića, život su izgubile tri mlade osobe s područja Mostara – Almin Crnalić (22), Enis Kurtović (20) i Dalila Žugor (22). – piše Crna-Hronika.

Tragedija se dogodila na magistralnoj cesti M-17, a prema informacijama iz MUP-a HNŽ, u nesreći su učestvovala tri vozila.

Vozač Audija A4 Marko Šljivić (28) uhapšen je po nalogu dežurnog tužioca.

Protiv njega će biti podnesena krivična prijava zbog teškog krivičnog djela protiv sigurnosti javnog prometa sa smrtnom posljedicom. Tužilaštvo HNK će također predložiti određivanje jednomjesečnog pritvora.

Riječ je o sinu Pave Šljivića, istaknutog kadra HDZ-a BiH i osobe koja godinama zauzima istaknute pozicije u političkom i javnom životu Federacije BiH.

Pavo Šljivić je 2015. godine bio je šef Kabineta tadašnjeg predsjednika Federacije BiH, Marinka Čavare, član Odbora za branitelje i udruge iz Domovinskog rata HVO-a Herceg Bosne Predsjedništva HDZ-a BiH, a uz to, poznat je i kao koordinator obilježavanja zločina nad Hrvatima u općini Kakanj.

Šljivić je poznat kao vješt falsifikator historije iz vremena rata i agresije na RBiH, pa je tako 12. juna 2023. godine predvodio obilježavanje 30. godišnjice zločina nad Hrvatima u Kaknju.

Tom prilikom spomenuo je kako su pripadnici HVO brigade Kotromanić dali 102 branioca na ratištima širom Herceg-Bosne, a da je 11.000 Hrvata navodno protjerano iz Kaknja, što je notorna neistina.

Pri tome je svjesno propustio navesti da je sukob HVO-a sa Armijom RBiH u Kaknju bio pomno isplaniran, a što je još u novembru 1992. tokom smotre i postrojavanja HVO-a na stadionu FK Rudar Kakanj nagovijestio osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, tadašnji član Predsjedništva Herceg-Bosne.

On je tada kazao da su svi legalni vojni i civilni organi RBiH dužni povinovati se HVO-u, a da su Hrvati nakon dugo vremena u prilici riješiti svoje nacionalno pitanje.

HVO je sve češćim provokacijama, poput farbanja praseta u zelenu boju u centru grada, nastojao izazvati sukob.

Tenzije HVO-a i Armije RBiH dodatno su se rasplamsale 19. maja 1993. godine, kada su pripadnici HVO-a na punktu u mjestu Čatići zarobili patrolu Vojne policije 7. muslimanske brigade Armije RBiH.

Dio vojnika Armije RBiH je utekao zasjedi, o čemu je obaviještena komanda brigade u motelu Sretno.

Nakon toga su vođeni pregovori sa Nevenom Marićem, komandantom HVO-a u Kaknju o puštanju zarobljenika. Tom prilikom je grupa nasumično privedenih civila hrvatske i srpske nacionalnosti privremeno zadržana u hotelu tokom trajanja pregovora, nakon čega su pušteni dan kasnije.

Otvoreni sukob i napad HVO-a započeo je 8. juna 1993. godine iz pravca naselja Bare, Čatići i Haljinići, gdje je bilo uporište ekstremnog dijela kakanjskog HVO-a.

Cilj je bio presijecanje grada na istočni i zapadni duž rijeke Zgošće, te izbijanje HVO-a na zamišljenu granicu prema kojoj bi istok Kaknja zajedno sa Varešom pripao tzv. Herceg-Bosni.

Dan kasnije, 9. juna 1993. počinjen je strašan zločin nad sedam civila Bošnjaka u šumi Klašnica između Poljana i Kraljeve Sutjeske. Nakon zvjerskog mučenja i likvidacije, pripadnici Vojne policije HVO-a tijela ubijenih su zapalili u pokušaju prikrivanja zločina za koji niko nije odgovarao.

Slom i poraz HVO-a desio se 13. juna 1993. kada je Armija RBiH u odlučnom napadu potisnula HVO prema Kraljevoj Sutjesci i Varešu.

HVO je tada proveo kampanju zastrašivanja civila kako bi ih primorali da napuste svoje kuće, te je kolona izbjeglica u panici krenula ka Varešu.

Njima je obećana teritorija kod Stoca i Čapljine, zbog čega ih je dobar dio preko položaja VRS završio u Hercegovini, poput pomenutog Šljivića.