Nezgode iz stvarnog života: Čitaoci podijelili najzabavnije trenutke
Naši čitaoci i korisnici interneta podijelili su anegdote iz svakodnevnog života koje su ih nasmijale ili ostavile u nezgodnim situacijama. Donosimo vam neke od najupečatljivijih priča:
– Kada sam bila mala, pokrenula sam “biznis” prodaje cvijeća. Brala bih cvijeće iz tuđih dvorišta, a zatim kucala na vrata i nudila to isto cvijeće na prodaju. Biznis nije dugo trajao.
– Moj dečko me pokupio nakon posla tokom hladnog zimskog dana. Oboje smo bili loše volje. Ušla sam u auto i primijetila da mu je kapa čudno stajala. Rekla sam: “Mislim da ti je kapa naopačke.” Imala je onu lopticu na vrhu. Počeli smo se smijati i nismo stajali cijelim putem kući.
– Jednom sam prodavala knjigu online. Osoba koja je zvala imala je nježan glas i mislila sam da je žena po imenu Ann. Kad sam stigla na dogovoreno mjesto, vidjela sam samo jednog muškarca. Nazvala sam: “Zdravo, Ann, gdje si?” On mi je mahnuo i rekao ženskim glasom: “Upravo si prošla pored mene.” Bilo je simpatično i vrlo zbunjujuće.
– Moj prijatelj, kad nije želio ići u školu, popeo se jedan sprat iznad svog stana i sačekao da mu majka ode. Jednom se sakrio u ormar i potpuno iznenadio majku kada je otvorila vrata da uzme kaput.
– Na semaforu sam čekala zeleno svjetlo i uz mene je stao pas kojeg lokalci zovu Cuko. Kad se upalilo zeleno, rekla sam: “Idemo, Cuko!” Okrenula sam se i umjesto psa, iza mene je stajao muškarac koji me zbunjeno gledao. Nadam se da je poznavao psa.
– Poslije pozorišta, ostao sam kod djevojke, ali u odvojenoj sobi. Mislio sam da su njeni roditelji zaspali pa sam pokušao tiho ući u njenu sobu. Tek što sam otvorio vrata, čuo sam glas njenog oca: “Ona nije tu.”
– U našoj porodici svi smo imali nadimke: muž je bio “vjeverica”, ja “rakun”, a kćerka “hrčak”. Na kampovanju, kćerka je rekla ženi iz susjednog šatora: “Moj tata je vjeverica, a mama rakun.” Sutradan, te žene više nije bilo.
– Bila sam u prodavnici i primijetila da prodavačica ima zanimljivo prezime. Pokušala sam diskretno fotografisati njen bedž, ali nisam isključila zvuk. Kada je čula klik, postalo mi je vrlo neprijatno.
– Taksista me zaboravio. Stigla sam s velikom torbom, stavila je na zadnje sjedište i krenula da uđem s druge strane. On je mislio da sam već unutra i odvezao se. Srećom, imala sam telefon kod sebe – bio je iskreno iznenađen kad sam ga pozvala.
– Moj unuk i ja prolazili smo kroz dvostruka vrata. On je otvorio druga vrata i kada sam ga pitala zašto, rekao je: “Ti ne možeš proći kroz uska vrata.” Bio je to trenutak za razmišljanje o zdravlju – i jedan od onih koje pamtite.
